Trauma – naša svakodnevnica

Categories Blog

Trauma. Bojim se da nismo svesni da svakodnevno, svako od nas, doživi neku traumu. Od početka pandemije i svih haosa koji su nas zadesili, ne prođe dan, a da se, bez razlike, ne “stresiramo” zbog nečega. Ili nekoga.

Zarobljeni u vrtlogu strašnih sećanja, najkraći je i najprecizniji opis traume/trauma koje smo preživeli. Ne postoji ta osoba koja ne reaguje na traumu, koju ne dotiče bilo šta iz svakodnevnog života.

Da li znamo šta je sve trauma? Možemo li je prepoznati u svakodnevnim dešavanjima? Da li znamo kako da se sačuvamo da ne “pregorimo”? Šta treba, a šta ne bi trebalo da radimo ukoliko želimo da se oporavimo posle traume?

Ovo su samo neka od pitanja na koja sam vam pokušala odgovoriti tokom besplatnog vebinara “Trauma i kako je integrisati”. U daljem tekstu, osvrnuću se malo detaljnije na temu traume, posledica, prevencije, isceljenja. Naravno, svakog petka u 19:30h i dalje ću organizovati predavanja o aktuelnim temama.

Šta je trauma?

Trauma predstavlja odgovor na uznemirujući i/ili neprijatni događaj. Takav događaj prevazilazi sposobnost pojedinca da se izbori sa osećanjima koja izaziva neka neprijatnost ili frustracija. Takođe, on (događaj) najčešće izazove osećanje bespomoćnosti, oduzme nam na moći, na značaju, poljulja naše samopouzdanje i dovede u pitanje našu ličnost. Trauma, po definiciji:

– U medicini predstavlja telesnu ranu  ili povredu

– U psihologiji predstavlja iznenadni,  prekomerno neprijatni, bolni događaj  koji izaziva štetne psihičke posledice.

Što više pokušavamo da potisnemo neprijatna iskustva, ona su sve postojanija u nama. Trudeći se da ih potisnemo, sve ih više prizivamo u sećanja. Sa godinama, sve je više mogućnosti da ćemo doživeti neku traumu.

Anketa sprovedena u svetu, koja se odnosila na mentalno zdravlje, koju je sprovela Svetska zdravstvena organizacija, otkrila je da je najmanje trećina, od više od 125.000 ispitanika, u 26 različitih zemalja, doživela neku traumu. Posledice, koje je trauma ostavila na fizičko zdravlje, bile su još izraženije. Naravno, uvek treba uzeti u obzir da je broj prijavljenih slučajeva značajno veći. Mnogi, nažalost, svoju traumu doživljavaju kao lični poraz i svoju sramotu i o njoj najčešće ćute.

Šta prouzrokuje traumu?

Da bih vam govorila o vrstama trauma, prvo ću vam reći par reči šta sve prouzrokuje traumu. Tačnije, osvrnuću se malo na nasilje i vrste nasilje. I evo ovde već dva saznanja koja trebate imati na umu:

  • Nemojte se zavaravati da nasilje koje neko preživi može da se zaboravi, potisne ili izbriše
  • Ne smatrajte nasiljem isključivo, a očigledno, fizičko, psihičko ili seksualno nasilje.

Nasilje nastaje jer osoba koja ga čini ne zna, nije spoznala, naučila tokom svoga života da se povezuje, da stupa u kontakt sa drugima na zdrav način. Jednom sam pročitala da u životu prođu i akne i problemi sa uspehom u školi i prve ljubavi, ali da doživljeno nasilje (naročito u porodici) ostaje, nastavlja se i kada osoba odraste, a može se naći u bilo kom okruženju. Podsetiću vas na tekst kojim sam opisala svoj doživljaj popularne serije u produkciji Netflix, “13 razloga zašto”. Poruka koju svi trebamo imati na umu, a koju serija šalje je da:

Niko od nas ne zna šta se dešava u životima drugih. Često, ni nama bliskih.

Zlostavljači nisu samo osobe koje ne znaju da komuniciraju na bolji način. Oni žele da manipulišu i kontrolišu situaciju. Nažalost, ovo danas nije retkost. Način na koji jedan član porodice, na primer, ume da “savlada” žrtvu ili žrtve (druge nemoćne članove porodice) je izuzetno moćan. I zamislite ovo što pišem odnosi se na psihičko zlostavljanje, psihičko maltretiranje (do fizičkog ili seksualnog ne da nisam stigla, već mi treba više prostora i posvetiću blog tekst tome).
Trauma se javlja u mnogo različitih oblika, baš kao što i postoji mnogo različitih vrsta nasilja (psihičko, fizičko, seksualno, verbalno, internet, nasilje na poslu, u porodici, vršnjačko nasilje itd.).

I, ovde opet postoji zamka. Traumu nam predstavlja i:

  • Smrt bliske osobe
  • Razvod
  • Raskid
  • Gubitak posla
  • Neuzvraćena ljubav
  • Nezadovoljavajući fizički izgled
  • Pojavljivanje pred nepoznati ljudima po prvi put
  • Covid-19
  • Politička dešavanja
  • Ekonomska situacija , itd.

Trauma je i kada vi mislite da ste doživeli traumu, a drugi vam objasne da niste, da ste samo  doživeli teške trenutke!

Trauma je i kada vas kontaktira, šalje SMS ili druge poruke po društvenim mrežama, osoba sa kojom nemate lepa iskustva, koja vas je povredila, izdala, ponizila…

Kako prepoznati traumu?

Prvo i najvažnije je da ne negirate svoja osećanja. A kako to da osvestimo? Kako najčešće izbegavamo da priznamo svoje emocije?

Načini izbegavanja traume (emocija):

  • Konstantno smišljanje novih obaveza
  • Preterana briga o drugima
  • Negiranje
  • Težnja savršenstvu
  • Upotreba medikamenata, alkohola, narkotika
  • Preterana upotreba društvenih mreža
  • Obsesija sopstvenim izgledom.

Trauma nas menja! 

Ukoliko ne iscelimo naše rane, nikada nećemo biti u mogućnosti da ugledamo vrednost sopstvenog bića, ličnosti. U redu je osećati se nemotivisano, pomereno, umorno, lenjo, nemoćno, frustritrano, zbunjeno, uplašeno, usamljeno. Greška koju često pravimo je pogrešan način brige o sebi (tzv. self-care). Mnogi se zaista trude, ali osnovno je da priznate svoje emocije i da ih integrišete. 

Ne postoje strogo definisani kriterijumi kojima bismo mogli odrediti koji će događaji ili osobe prouzrokovati simptome post-traumatskih reakcija. Najčešće, reakcije na traumu su uzrokovane gubitkom kontrole, izdajom, zloupotrebom moći, bespomoćnosti, bolom, nesigurnošću i / ili gubitkom. Traumatske situacije koje izazivaju simptome post-traume razlikuju se od osobe do osobe. Naravno svi smo mi individue za sebe. Zato su reakcije i vrlo subjektivne, a važno je imati na umu da su one definisane našim odgovorom na traumu, ne osobom ili događajem koji je indukuju. I opet ći vas podsetiti na ono unutrašnje dete u nama, koje uporno traži svoj zavičaj.

Šta činiti?

Šta treba da znate – VAŽNO JE PROGOVORITI! Ali birajte kome! Naučite da USPOSTAVITE GRANICE. Radite na SAMOPOZDANjU. Osvestite da nije do vas – NISTE VI KRIVI!

“Nema potrebe da dotaknemo dno da bismo podigli glavu. Možemo odmah početi da shvatamo da život bez strahova najbolje funkcioniše.”

Džon Marks Templton

Gde najčešće napravimo grešku? Kažemo one čuvene rečenice – izgovore:

  • Situacija nije loša kao što izgleda
  • Drugi su prošli gore
  • Moglo je biti i gore
  • Gledaj sa svetlije strane
  • Bori se
  • Na kraju krajeva…

Probajte umesto ovih rečenica (tešiteljki), da kažete sebi, ali i drugima koji prolaze kroz teške momente:

  • Ovo je zaista teško, bolno
  • Vidim koliko je ovo bolno za tebe
  • Oduzima ti dosta vremena
  • Mogu samo da zamislim koliko je ovo teško za tebe
  • Ovde sam za tebe.

I najbitnije da zapamtite:

Vi vašu traumu ne morate dokazivati bilo kome!

Autor: Dr Olivera M. Ćirković, spec. pedijatrije, master geštalt psihoterapije

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *