GEŠTALT PSIHOTERAPIJA – HOLISTIČKA, ISCELITELJSKA MUZIKA TELA, PSIHE I DUŠE

Categories Blog

Autor: Dr Olivera M. Ćirković, spec. pedijatrije, geštalt psihoterapeut

Da li znate šta je to geštalt psihoterapija? Kako funkcioniše? Ko može da dođe na terapiju i kada? Kada je vreme da se započne terapija sa decom? Kako nam geštalt pomaže? Gde sve možemo primeniti geštalt pravac psihoterapije? 

Na ova i slična pitanja odgovaraću vam u narednih nekoliko tekstova.

 

 

 

Funkcionisanje pojedinca obuhvata odgovarajuće dinamičke međuodnose između njegovih doživljaja sebe, drugih i sveta oko njega. Geštalt terapija usmerena je na svesnost o tome što se dešava ovde i sada (Berger, 1980.). Ta svesnost omogućava nam da delujemo u skladu sa svojim autentičnim potrebama, pa na taj način izbegavamo sukobe unutar sopstvene ličnosti koji se inače vide kroz različite neurotske i psihosomatske simptome (npr. strah, anksioznost, depresija, ubrzani rad srca, bolovi u stomaku, migrene, i sl.).

Svesnost je pojam kojim je Perls (koji se smatra ocem geštalta) označavao i definisao geštalt. Perls je verovao da ljudi mogu sami birati i usmeravati svoj lični rast i razvoj (Pearls, 1973.). Mi koristimo naše telo da osvestimo kako i šta. Određeni smo prostorom i vremenom u kome bivstvujemo i što više imamo slobode bolje ćemo osvestiti to što treba da ugledamo. Da bi se osećali slobodnim treba da budemo u skladu sa našim potrebama, sa prostorom i vremenom (volim da kažem da budemo utelovljeni i uvremenjeni), da uspostavimo balans uzimanja i davanja.

 Ono što je kod geštalt psihoterapije privlačno i interesantno to su njene tehnike koje omogućavaju vrlo brzo ulaženje u osnovu problematike i sagledavanje svoje pozicije, svojih otpora koji se javljaju u toj poziciji, te pronalaženje mogućih izlaza tj. načina sagledavanja, osvešćivanja problema. Terapijski postupak u geštalt terapiji nije usmeren na sadržaj, “problem” zbog kojeg se javlja pacijent, već na procese pomoću kojih on održava svoju konfuznost, konflikte ili anksioznost. Terapeut obraća pažnju na način izlaganja pacijenta, gestove i telesne znakove. Rešenje problema nije moguće dati, prema geštalt terapiji, ali zato razgovor o problemu, uočavanje šema po kojima se ponaša, ugledavanje i osvešćivanje istih, omogućava nam da pacijent doživi, oseti, iskaže ili učini nešto drugo što će omogućiti završetak te nezavršene stvari (priče, posla), tj. upotpunjavanje geštalta, a to indirektno znači i “rešavanje” problema (tako to pacijenti/klijenti verbalizuju), oslobađanje od napetosti i nezadovoljstva (Pecotić, 2015.).

  • Cilj geštalt terapije je jačanje pacijentovog samopouzdanja, do okretanja pacijenta od podrške u okolini do podrške u samom sebi, jer po Perlsovim rečima geštalt terapija je doživljena, a ne verbalna ili interpretativna terapija.

Čovek se u geštalt terapiji smatra zdravim sve dotle dok je u kontaktu sa samim sobom, svojom okolinom i odnosima između sebe i okoline. Unutrašnje podvojenosti (podele) koje su se razvile ranije, mogu se integrisati ponovno kroz osećaj svesnosti koji potiče u terapijskom i izvan terapijskom međusobno povezanom procesu. Pacijent može postati kompletniji kada se suoči sa svojim izbegavanjima koja su ostavila praznine u njegovoj ličnosti.

Geštalt je poznat po svom holističkom pristupu (podjednako uvažava i telo i psihu i duh pojedinca), podvlačeći jedinstvo (nerazdvojivost) organizma i spoljašnje sredine. Može se praktikovati u radu:

  • Sa decom i odraslima
  • Sa pojedincem, parom ili grupom
  • U organizacijama i institucijama (vrlo je delotvoran na svim nivoima i u svim situacijama/problemima/konfliktima)
  • U vrtićima i školama, itd.

Veliki značaj geštalt ima u pružanju psihološke podrške pacijentima obolelim od teških hroničnih bolesti,  karcinoma, kao i različitih psihosomatskih manifestacija (migrena, ekcemi, gastrointestinalne tegobe, uznemirenost, strahovi, depresivna ili anksiozna stanja, panični napadi i sl.).

Na kraju, veoma značajno je da podvučem da na psihoterapiju ne dolaze isključivo osobe koje imaju različite dijagnoze, već svi koji osećaju da nisu ispunjeni, dovoljno ispoštovani, da im potrebe nisu zadovoljene, da su u zastoju, nezadovoljni, kao i osobe koje žele da pogledaju u sebe u cilju uspostavljanja ličnog balansa, u cilju ličnog i profesionalnog rasta i razvoja.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *